Evanđelje - dobra vijest!

442 Evanđelje dobre vijesti Svatko ima ideju o ispravnom i pogrešnom, a svatko je već učinio nešto loše - čak i vlastitu ideju. "Pogriješiti je čovjek", kaže dobro poznata izreka. Svatko je jednom razočarao prijatelja, prekršio obećanje, povrijedio tuđe osjećaje. Svatko zna krivnju.

Stoga ljudi ne žele imati ništa s Bogom. Oni ne žele dan suda jer znaju da ne mogu stajati pred Bogom čistom savjesti. Oni znaju da bi mu se trebali pokoravati, ali također znaju da nisu. Oni se stide i osjećaju krivnju.

Kako se može otkupiti njihov dug? Kako očistiti svijest? "Oprost je božanski", zaključuje znak. Sam je Bog oprošten.

Mnogi ljudi znaju ovu izreku, ali ne vjeruju da je Bog dovoljno božanstven da zna njihov S ü oprostiti. I dalje se osjećaš krivim. Oni se još uvijek boje Boga i dana suda.

Ali Bog se pojavio prije - u osobi Isusa Krista. On nije došao osuditi, nego spasiti. Donio je poruku oprosta i umro je na križu kako bi nam osigurao da nam bude oprošteno.

Isusova poruka, poruka križa, dobra je vijest za one koji se osjećaju krivima. Isus, božanski čovjek, preuzeo je našu kaznu. Svi ljudi koji su dovoljno ponizni da vjeruju u evanđelje Isusa Krista bit će oprošteno.

Trebaju nam ove dobre vijesti. Kristovo evanđelje donosi duševni mir, sreću i osobnu pobjedu. Pravo evanđelje, dobra vijest, je evanđelje koje je Krist propovijedao. Isto evanđelje propovijedali su i apostoli: Isus Krist, raspeti (1 Kor 2,2), Isus Krist u kršćana, nada slavi (Kol. 1,27), uskrsnuće od mrtvih, poruka nade i spasenja za čovječanstvo je evanđelje kraljevstva Božjega.

Bog je zapovjedio svojoj crkvi da proda ovu poruku ü i Duh Sveti da izvrši taj zadatak. U pismu Korinćanima Pavao opisuje evanđelje koje je Isus dao svojoj crkvi: «Ali ja te imam, Br ü Onaj koji objavljuje evanđelje koje sam vam navijestio, da ste prihvatili da i vi jeste i da ste i vi spašeni, ako bilježite s onim riječima koje vam ja propovijedam, ako ne uzalud došli u vjeru. Doista, predadoh vam prije svega ono što sam primio: Krist za našu ü umro je nakon spisa; i da je pokopan i da je uskrsnuo treći dan poslije svetih pisama; i on se ukazao Kefi, tada dvanaestorici. Nakon toga se pojavio više od f ü pet stotina br ü odjednom ih je većina ostala do sada, ali neki su i zaspali. Potom se pojavio Jakovu, zatim apostolima; na kraju od svega, kao i od prijevremenog rođenja, i meni se pojavio " (1 Kor 15,1-8 Eberfeldska Biblija).

Pavao kaže "iznad svega" da je prema Pismu Isus Mesija ili Krist, da je on odgovoran za naše S ü umro, pokopan i ponovno ustao. On također naglašava da mnogi mogu posvjedočiti o Kristovom uskrsnuću ako bi ga netko propitao.

Pavao jasno kaže da je evanđelje "kroz koje ste spašeni". Naš cilj bi trebao biti kako prenijeti Pavlu ono što smo primili i što je "iznad svega" drugima.

Ono što smo primili i stoga trebamo prenijeti je u skladu s onim što su Pavao i drugi apostoli primili, osobito ono što drugi kažu, "da je Krist za naše S ü umro je nakon spisa; i da je pokopan i da je uskrsnuo trećeg dana nakon svetih spisa ... ".

Sva druga učenja Biblije temelje se na tim temeljnim istinama. Samo je Božji Sin mogao za naš S ü Mi umiremo i samo zato što je to učinio i ustao od mrtvih, možemo se radovati njegovom povratku i našoj baštini, vječnom životu, uz nepokolebljivu vjeru.

Stoga je Ivan mogao napisati: "Ako svjedočimo ljudima, svjedočanstvo je Božje veće, jer je Božje svjedočanstvo da je svjedočio svoga Sina." Tko vjeruje u Sina Božjega, ima to svjedočanstvo u sebi Bog ne vjeruje da ga čini L ü laže; jer ne vjeruje u svjedočanstvo koje je Bog dao od svoga Sina.

«A ovo je svjedočanstvo da nam je Bog dao vječni život, a taj život je u njegovom sinu. Tko ima sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života " (1. Ivanova 5,9: 12).

Evanđelje koje Isus propovijeda

Neki mogu, čini se, ü Zagrijte biblijska proročanstva, ali im je teško, f ü potaknuti središnju poruku Biblije - spasenje po Isusu Kristu! Bog je učinio kršćane najdragocjenijim od svih darova i učinio ih obveznima prodati drugima ü kao i oni mogu primiti ovaj dar!

Kad je Petar opisao kapetanu Korneliju ulogu apostola, rekao je: "On nam je zapovjedio da propovijedamo i svjedočimo narodu da je Bogom dani sudac živih i mrtvih Proroci koji svojim imenom svi koji u njega vjeruju, opraštaju S ü trebao primiti " (Djela 10,42: 43).

Ovo je najvažnija poruka; dobra poruka objavljena apostolima bila je središnja poruka svih proroka - da Bog sudi Isusu Kristu ü Koji je stvorio žive i mrtve i sve koji vjeruju u njega, ü oprost kroz njegovo ime!

Središnja istina

Luka je napisao da je Isus imao svog J ü prije nego što se uzdigao na nebo, u središnji G ü Poruka iz njegove poruke nas podsjeća: "Tada im je otvorio razumijevanje, tako da su razumjeli Pismo i rekli im:" Pisano je da će Krist trpjeti i ustati od mrtvih treći dan, i da će propovijedati u njegovo ime. [Pokajanje] za oprost s ü među svim narodima. Započnite u Jeruzalemu i budite tamo ü svjedok " (Luk. 24,45-48).

Što bi apostoli trebali razumjeti iz sadržaja Pisma kad im je Isus dao smisla? ü r otvorio? Drugim riječima, prema Isusu, koja je središnja i najvažnija istina koju treba razumjeti iz starozavjetnih spisa?

Da će Krist treći dan trpjeti i uskrsnuti od mrtvih, i ta pokora za oproštenje ü svim se narodima propovijeda u njegovo ime!

"I ni u kojem drugom nije spasenje, niti je neko drugo ime pod nebom dano ljudima pomoću kojih ćemo se spasiti", propovijedao je Petar (Djela 4,12).

Ali što je Initovo evanđelje o Božjem kraljevstvu? Nije li Isus propovijedao radosnu vijest o kraljevstvu Božjem? nat ü rlich!

Je li evanđelje Božjega kraljevstva drugačije od onoga što su Pavao, Petar i Ivan ü propovijedanje o spasenju u Isusu Kristu? Uopće ne!

Shvatimo da je ulazak u Božje kraljevstvo spasenje. Spašavanje i ulazak u kraljevstvo Božje je isto! Primanje vječnog života isto je kao doživljavanje spasenja, jer je spasenje sinonim za spasenje smrtonosnog ü Ruke.

U Isusu je život - vječni život. Vječni život zahtijeva oprost S ü Ruke. I oprost S ü ili opravdanje, čovjek uči samo kroz vjeru u Isusa Krista.

Isus je i sudac i spasitelj. On je također kralj kraljevstva. Evanđelje kraljevstva Božjega je evanđelje spasenja u Isusu Kristu. Isus i njegovi apostoli propovijedali su istu poruku - Isus Krist je Sin Božji i jedini način da postignete spasenje, spasenje, vječni život i ulazak u Kraljevstvo Božje.

A kad su čula otvorena da mogu razumjeti starozavjetna proročanstva, baš kao što je Isus otvorio razumijevanje apostolima (Luk 24,45) postaje jasno da je središnja poruka proroka bio i Isus Krist (Djela 10,43).

Nastavimo. Ivan je napisao: "Tko vjeruje u Sina, ima život vječni, a tko ne posluša Sina, neće vidjeti života, ali gnjev Božji ostaje. ü iznad njega " (Ivan 3,36). To je jasan jezik!

Isus je rekao: "... Ja sam put i istina i život; nitko ne dolazi k Ocu, nego po meni!" (Ivan 14,6). Što mi apsolutno trebamo razumjeti o Riječi Božjoj ü je da osoba bez Isusa Krista ne može ni doći k Ocu niti znati Boga, niti naslijediti vječni život niti doći u Kraljevstvo Božje.

U svom pismu Kološanima Pavao je napisao: "S radošću kaže zahvalnost Ocu, koji t ü učinio je baštinu svetih u svjetlu. On nas je spasio od sile tame i prenio nas u kraljevstvo svoga dragog Sina, u kojem imamo spasenje, oprost S ü završava " (Kol. 1,12-14).

Primijetite kako naslijeđe svetih, kraljevstvo svjetla, kraljevstvo Sina, spasenje i opraštanje ü ujediniti besprijekornu odjeću Riječi Istine, Evanđelja.

U stihu 4, Pavao govori o "vjeri [kološanima] u Kristu Isusu i ljubavi koju imate prema svim svetima". On piše da vjera i ljubav potječu iz "nade ... da f ü r je za vas spreman na nebu. Čuli ste za nju prije kroz riječ istine, evanđelje koje vam je stiglo ... " (Stihovi 5-6). Opet je evanđelje u središtu nade za vječno spasenje u kraljevstvo Božje vjerom u Isusa Krista, Sina Božjega, po kojem smo bili otkupljeni.

U stihovima 21 kroz 23, Pavao nastavlja: "Čak i vama koji ste nekad bili čudni i neprijateljski nastrojeni prema zlim djelima, on se sada pomirio smrću svoga smrtnog tijela, da vas stavi u svet i besprijekoran pred lice; ostajete samo u vjeri, utemeljeni ü Budite čvrsti i čvrsti i nemojte odstupati od nade Evanđelja koju ste čuli i koja se propovijeda svim stvorenjima pod nebom. Postao sam njegov sluga, Paul. "

U stihovima 25 kroz 29, Pavao nastavlja govoriti o evanđelju, i11 čija je služba postavljena, i njegov cilj prodaje ü završava. On je napisao: "Vi ste postali sluge u službi koju mi ​​je Bog dao, da vam propovijedam njegovu riječ u obilju, to jest tajnu koja je bila skrivena od vječnih vremena i naraštaja, ali sada se otkriva. Njegovi sveci, kojima je Bog htio navijestiti, koje je slavno bogatstvo ovoga otajstva među poganima, Krist u vama, nada slave ü Propovijedamo i potičemo sve ljude, i učimo sve ljude u svakoj mudrosti da bismo svakoga čovjeka usavršili u Kristu. Daf ü rm ü Ja se distanciram i borim se u moći onoga koji je moćan u meni. "

Što je evanđelje

Cijelo evanđelje govori o Isusu Kristu. Bavi se njegovim identitetom i njegovim djelom kao Sin Božji (Ivan 3,18), kao sudac živih i mrtvih (2 Tim 4,1) kao Krist (Djela 17,3) kao Spasitelja (2 Tim 1, 10), kao svećenik (Heb 4,14) kad je F ü zvučnik (1. Ivanova 2,1), kao Kralj kraljeva i Gospodar Gospodnji (Otk. 17, 14), kao prvorođeni među mnogim Br ü Dern (Rim 8,29), kao prijatelja (Ivan 15,14: 15).

Riječ je o njemu kao pastiru naših duša (1. Petr.   2,25), kao Jaganjac Božji, S ü oduzima od svijeta (Joh. 1,29), kao f ü Janjeto pasalo žrtvovalo nas je (1 Kor 5,7), kao slika nevidljivog Boga i kao prvorođenog prije svega stvorenja (Kol. 1,15), kao glava zajednice i kao početak i kao prvorođeni iz mrtvih (Stih 18), kao odraz slave Božje i slika njegove prirode (Heb 1,3,), kao Očev otkrivač (Matej 11,27), kao put, istina i život (Joh. 14,6), kao T ü r (Ivan 10,7).

Evanđelje je o Kristu kao početku i završetku naše vjere (Hebrejima 12,2) kao vladar ü o Božjem stvaranju (Otk. 3,14.), Kao prvi i posljednji, početak i kraj (Otk 22,13), kao klice (Jer. 23,5), kao kamena ugla (1. Petr. 2,6), kao Božja snaga i Božja mudrost (1 Kor 1,24), kao odrasla osoba ü želje svih naroda (Hag. 2,7).

Riječ je o Kristu, vjernom i istinskom svjedoku (Otk. 3,14), nasljednik svega (Heb. 1,2), rog spasenja (Luk 1,69), svjetlost svijeta (Ivan 8,12), živi kruh (Joh. 6,51), korijen Jesse (Iza 11,10), naš spas (Luka 2,30), sunce pravednosti (Mal. 3,20), Riječ života (1. Ivanova 1: 1) Sin Božji stavio je na snagu svojim uskrsnućem iz mrtvih (Rim 1,4) - i tako dalje.

Pavao je napisao: "Nitko ne može postaviti temelj osim onog koji je postavljen, a to je Isus Krist" (1 Kor 3,11). Isus Krist je poveznica, središnja tema, temelj evanđelja. Kako bismo mogli propovijedati bilo što drugo bez proturječenja Bibliji?

Isus je u to vrijeme rekao F ü čujte Židove, "tražite u Svetom pismu, jer mislite da u njima imate vječni život; i oni svjedoče o meni; ali ne želite doći k meni, da biste imali život." (Ivan 5,39: 40).

Poruka spasenja

Poruka za prodaju kršćana ü oni koji su pozvani je o spasenju, to jest o vječnom životu u kraljevstvu Božjem. Vječno spasenje ili kraljevstvo Božje može se postići samo kroz jedan pravi T ü r, jedini pravi put - Isus Krist. On je kralj tog kraljevstva.

Ivan je napisao: "Tko negira sina, nema oca; a tko prizna sina, ima i oca." (1. Ivanova 2,23). Apostol Pavao napisao je Timoteju: "Jer postoji Bog i posrednik između Boga i ljudi, naime čovjek Krist Isus, koji se dao ü sve do iskupljenja da će se to u svoje vrijeme propovijedati " (1. Tim. 2: 5-6).

U Hebrejima 2,3 upozoravamo se: "... kako želimo pobjeći ako ne poštujemo tako veliko spasenje koje je započelo propovijedanjem Gospodnjim i koje su nam potvrdili oni koji su to čuli?" Poruku spasenja Isus je najprije prodao ü To je Isusova vlastita poruka od Oca.

Ivan je zapisao što je sam Bog ü Svjedočio o svome sinu: "I ovo je svjedočanstvo da nam je Bog dao vječni život, i ovaj život je u njegovom sinu. Tko ima sina, ima život; Tko nema sina Božjega, ima život ne " (1. Ivanova 5,11: 12).

U Ivanu 5,22 u 23, Ivan ponovno naglašava težinu koja je dodijeljena Sinu: "Jer Otac ne sudi nikome, ali ima svu sud sina ü da bi svi častili Sina kao čast Ocu. Tko ne poštuje Sina, ne poštuje Oca koji ga je poslao. "Zato Crkva tako neprestano propovijeda." ü o Isuse Kriste! Izaija je prorekao: "Zato Bog gmaz kaže: Evo, položim kamen na Sionu, dokazani kamen, dragocjen, temeljni kamen temeljac. Tko vjeruje, neće ga se sramiti" (Izl 28 EG).

Dok hodamo u novom životu na koji smo pozvani u Isusu Kristu, vjerujući u Njega kao naše sigurno dobro, i svakodnevnu nadu u Njegov povratak slavi i moći, možemo se radovati našoj vječnoj baštini u nadi i pouzdanju.

Poziv da živimo budućnost ovdje i sada

Ali nakon što je Ivan bio zarobljen, Isus dođe u Galileju i propovijeda evanđelje Božje govoreći: "Vrijeme se ispunilo!" ü llt, i došlo je kraljevstvo Božje. Pokajte se i vjerujte u evanđelje! " (Marko 1: 14-15).

Ovo evanđelje koje je Isus donio je "dobra vijest" - snažna poruka koja mijenja i mijenja život. Evanđelje ü Berf ü ne samo da čuje i pretvara, već na kraju sve najbolje ü neka ga odbije ü berstehen.

Evanđelje je "snaga Božja koja blagoslivlja sve koji vjeruju" (Rim 1). Evanđelje je Božji poziv da živimo na sasvim drugoj razini ü voditi. Dobra je vijest da nas čeka nasljedstvo koje će doći u naše vlasništvo kad Krist ponovno dođe. To je također poziv na osnažujuću duhovnu stvarnost koja već može biti naša.

Pavao evanđelje naziva "Kristovo evanđelje" (1. Korinćanima 9:12) "Božje evanđelje" (Rim 15) i "Evanđelje mira" (Ef 6). Polazeći od Isusa, započinje j ü redefiniranje ideje o kraljevstvu Božjem, usredotočujući se na univerzalni značaj prvog Kristovog dolaska.

Isus koji ü Lutajući prašnjavim ulicama Judeje i Galileje, Pavao podučava, sada je uskrsli Krist koji sjedi s desne strane Boga i "je poglavar svih sila i moći" (Kol 2).

Prema Pavlu, smrt i uskrsnuće Isusa Krista su "prvi" u evanđelju; oni su schl ü važni događaji u Božjem planu (1 Kor 15-1). Evanđelje je dobra vijest f ü siromaha i tlačitelja ü ckten. Priča ima cilj. Na kraju, pravda će pobijediti, a ne moć.

Probola ruka ima ü Preko oklopljene šake pobijedila je. Kraljevstvo zla ustupa mjesto kraljevstvu Isusa Krista, reda stvari koje kršćani već djelomično doživljavaju.

Pavao se suprotstavlja ovom aspektu evanđelja ü O Kološanima: "S radošću zahvaljujemo Ocu koji t ü učinio je baštinu svetih u svjetlu. On nas je spasio od sile tame i prenio nas u kraljevstvo svoga dragog Sina, u kojem imamo spasenje, oprost S ü završava " (Kol. 1,12-14).

F ü Za sve kršćane je evanđelje sadašnja stvarnost ü budućnost. Uskrsli Krist koji je Gospodin ü Vrijeme, prostor i sve što se događa ovdje je borac f ü r. kršćani. Onaj koji je podignut na nebo sveprisutni je izvor moći (Ef. 3,20-21).

Dobra vijest je da je Isus Krist svaka prepreka u njegovom zemaljskom životu ü je pobijedio. Križni put je težak, ali pobjednički put u kraljevstvo Božje. Stoga, Pavao može donijeti evanđelje kratkoj formuli: "Jer sam mislio da je f ü pravo je da ništa ne znaš među sobom osim Isusa Krista, raspetog " (1 Kor 2,2).

Veliki preokret

Kad se Isus pojavio u Galileji i propovijedao evanđelje iskreno, očekivao je odgovor. On također očekuje odgovor od nas danas.

Ali Isusov poziv da uđe u kraljevstvo nije zadržan u vakuumu. Isus zove f ü Kraljevstvo Božje bilo je praćeno impresivnim znakovima i čudesima koji su učinili da se zemlja koja je bila pod rimskom vlašću uspravila.

To je jedan od razloga zašto je Isus morao razjasniti što je mislio pod kraljevstvom Božjim. Židovi u vrijeme Isusa čekali su F ü koji su vratili u svoj narod slavu Davida i Salomona ü bih preporučio. Ali Isusova je poruka bila "dvostruko revolucionarna", kako piše Oxfordski učenjak NT Wright. Prvo, uzeo je zajedničko očekivanje da će j ü discher Superstaat baca rimski jaram w ü i pretvorio ga u nešto sasvim drugo. On je od raširene nade za političko oslobođenje napravio poruku duhovnog spasenja: Evanđelje!

"Kraljevstvo Božje je došlo, čini se, rekao je, ali nije ono što ste zamislili da bude" (NT Wright, Tko je bio Isus?, Str. 98).

Isus je šokirao ljude posljedicama njegovih dobrih vijesti. "Ali mnogi koji su prvi bit će zadnji, a zadnji prvi" (Matej 19,30).

"Bit će urla i zubi brbljanje", rekao je svom j ü sunarodnjaci, "ako ćete u kraljevstvu Božjem vidjeti Abrahama, Izaka i Jakova i sve proroke, ali gurnuti vas napolje" (Luka 13:28).

Velika Posljednja večera bila je f ü r svi tamo (Luk. 14,16-24). Pogani su također pozvani u Kraljevstvo Božje. A ni sekunda nije bila ništa manje revolucionarna.

Činilo se da ovaj prorok iz Nazareta provodi mnogo vremena f ü r da imaju bez prava - od gubavaca i Kr ü svodnik do pohlepnih sakupljača poreza - a ponekad čak i f ü omraženi rimski Unterdr ü cker.

Dobra vijest da je Isus donio proturječio je svim očekivanjima, čak i onima njegovih vjernika ü prst (Luk. 9,51-56). Isus je iznova i iznova rekao da je kraljevstvo koje su očekivali u budućnosti već dinamično prisutno u njegovu djelu. Nakon posebno dramatične epizode, rekao je: "Ali ako istjeram zle duhove kroz Božje prste, tada je Kraljevstvo Božje došlo k vama" (Luka 11,20). Drugim riječima, ljudi koji su vidjeli Isusovo djelo doživjeli su sadašnjost budućnosti. Isus je narodna očekivanja okrenuo naglavačke na najmanje tri načina:

  1. Isus je naučio dobru vijest da je Kraljevstvo Božje čisti dar - Gospodstvo Božje koje je već donijelo izlječenje. Ovako je Isus započeo "godinu milosti Gospodnje" (Luk 4,19; Isa 61,1-2). Ali "M" su "primljeni" u Reich ü oskudni i natovareni, siromašni i prosjaci, delinkventna djeca i pokajnički carinici, pokajničke kurve i vani društva. F ü Proglasio se pastirom crnim ovcama i izgubljenim ovcama.
  2. Isusova radosna vijest bila je također f ü ljudi koji su bili spremni okrenuti se Bogu kroz bolno pročišćenje istinskog pokajanja. Ovo iskreno pokajano S ü smjer w ü postati veliki u Bogu ü pronađite oca koji pretražuje obzor svojih lutajućih sinova i kćeri i vidi ih kad su "još daleko" (Luka 15,20) Dobra vijest evanđelja znači da svi koji srcem kažu: „Bože, budi S ü milostivo " (Luk 18,13) tmd iskreno znači pridružiti se Bogu ü kako biste pronašli slušno pomagalo w ü bih preporučio. Uvijek. "Pitajte, dat će vam se; tražite, naći ćete; kucajte, otvorit će vam se" (Luka 11,9). F ü Za one koji su vjerovali i okrenuli se od svijeta, to je bila najbolja vijest koju su mogli čuti.
  3. Isusovo evanđelje također je značilo da ništa ne može zaustaviti pobjedu kraljevstva koje je Isus donio, čak i ako se čini suprotno. Ovo kraljevstvo ü žestok, nemilosrdan otpor, ali u konačnici w ü stavi ga ü Bernat ü moć i slavu. Krist je rekao svoj J ü ngern: "Ali kad Sin Čovječji dođe u svojoj slavi i svi anđeli s njim, on će sjesti na prijestolje svoje slave i svi će se narodi okupiti pred njim. I razdvojit će ih jedan od drugog poput pastira do ovaca odvaja se od koza " (Mat. 25,31-32).

Dakle, dobra Isusova vijest imala je dinamičnu napetost između "već" i "još ne". Evanđelje kraljevstva odnosilo se na kraljevstvo Božje, koje je već postojalo - "Vidite slijepe i hodate hromi, gubavci postaju čisti i čuju gluhe, mrtvi ustaju i evanđelje se propovijeda siromašnima." (Matej 11,5). Ali carstvo "još nije bilo" tamo u smislu da je svoje puno ü tek dolaze. Razumjeti evanđelje znači razumjeti ovaj dvostruki aspekt: ​​s jedne strane obećanu nazočnost kralja, koji već živi u svom narodu, as druge strane njegov dramatičan povratak.

Dobra vijest o vašem spasenju

Misionar Paulus pomogao je inicirati drugo veliko kretanje evanđelja - njegovo širenje iz sićušne Judeje u visoko civilizirani grčko-rimski svijet sredinom prvog stoljeća. Pavao, obraćeni kršćanski progonitelj, usmjerava zasljepljujuće svjetlo evanđelja kroz prizmu svakodnevnog života. Dok hvali proslavljenog Krista, on se također bavi praktičnim posljedicama evanđelja.

Unatoč fanatičnom otporu, Pavao prenosi drugim kršćanima zapanjujući značaj Isusova života, smrti i uskrsnuća:

"I on vas je pomirio, koji ste nekad bili tuđi i neprijateljski raspoloženi u zlim djelima, kroz smrt svoga smrtnog tijela, tako da bi vas na sveto i nepristojno i besprijekorno načinio pred lice; ako ostanete samo u vjeri, osnovani i čvrsti "i ne odstupite od nade u evanđelje koje ste čuli i koja je propovijedana svim stvorenjima pod nebom. Ja, Pavao, postao sam njegov sluga" (Kol. 1,21-23).

Pomirili. Besprijekorna. Grace. Iskupljenje. Oprost. I ne samo u budućnosti, već ovdje i sada. Ovo je Pavlovo evanđelje.

Uskrsnuće, vrhunac kojem su Sinoptici i Ivan vozili svoje čitatelje   (Jn 20,31) oslobađa unutarnju snagu evanđelja za svakodnevni život kršćana. Kristovo uskrsnuće potvrđuje evanđelje. Stoga, kao što poučava Pavao, oni događaji u dalekoj Judeji daju nadu svim ljudima:

«... ne sramim se evanđelja; jer je Božja snaga koja blagoslivlja sve koji vjeruju u nju, prije svega Židove i Grke. Jer ona otkriva pravednost koja je pred Bogom, a koja dolazi iz vjere u vjeru ... " (Rim 1,16-17).

Apostol Ivan obogaćuje evanđelje drugom dimenzijom. Isus pokazuje kako je "J ü pjevač kojeg je volio " (Ivan 19,26), sjećao ga se, čovjeka sa pastirskim srcem, crkvenog poglavara s dubokom ljubavlju prema ljudima sa svojim brigama i strahovima.

"Isus je učinio mnogo drugih znakova pred svojim učenicima koji nisu zapisani u ovoj knjizi. Ali oni su napisani tako da možete vjerovati da je Isus Krist, Sin Božji i da možete živjeti u njegovo ime vjerom " (Ivan 20,30: 31).

Ivanovo izvješće o evanđelju ima svoju jezgru u izvanrednoj izjavi: "... da možete imati život po vjeri."

Ivan čudesno prenosi drugi aspekt evanđelja: Isusa Krista u trenucima najveće osobne bliskosti. Ivan daje živu priču o osobnoj prisutnosti Mesije.

Osobno evanđelje

U Ivanovom evanđelju susrećemo Krista koji je bio snažan javni propovjednik (Ivan 7,37: 46). Isusa vidimo toplog i gostoljubivog. Iz njegovog pozivnog poziva "Dođi i vidi!" (Joh. 1,39) do izazova za sumnjičavog Thomasa da stavi prst u stigme na ruke (Joh. 20,27) ovdje je na nezaboravan način prikazan onaj koji je postao tijelom i živio među nama (Ivan 1,14).

Ljudi su se s Isusom osjećali toliko dobrodošli i ugodno da su se s njim živahno razmjenjivali (Ivan 6,5: 8). Ležali su kraj njega i jeli s istog tanjura (Ivan 13,23: 26).

Ljubili su ga tako duboko da čim su ga ugledali plivaju na obalu da jedu ribu koju je sam spravio (Ivan 21,7: 14).

Ivanovo evanđelje podsjeća nas na to koliko se evanđelje vrti oko Isusa Krista, njegova primjera i vječnog života koji kroz njega primamo (Ivan 10,10). Podsjeća nas da propovijedanje evanđelja nije dovoljno. Moramo i to živjeti. Apostol Ivan nas ohrabruje: Naš bi primjer mogao pomoći drugima da s nama podijele dobre vijesti o Kraljevstvu Božjem. To se dogodilo sa Samarijankom koja je na izvoru upoznala Isusa Krista (Joh. 4,27-30) i Maria von Mandala (Ivan 20,10: 18).

Onaj koji je plakao na grobu Lazara, poniznog slugu koji je učio svoje učenike F ü Ispran, živi danas. On nam daje svoju prisutnost kroz prebivanje Duha Svetoga:

"Tko me ljubi, čuvat će moju riječ, i moj će ga otac voljeti, a mi ćemo doći k njemu i zauzeti se s njim ... Ne plaši se srca svojega, ü ne bojte se " (Ivan 14,23).

Isus danas aktivno vodi svoj narod kroz Duha Svetoga. Njegov poziv je osoban i ohrabrujući kao i uvijek: "Dođite i pogledajte!" (Ivan 1,39).

Brošura Svjetske crkve Božje


pdfEvanđelje - dobra vijest!