Uskrsnuće i povratak Isusa Krista

228 Uskrsnuće i povratak Isusa Krista

U Djelima apostolskim 1,9 rečeno nam je: „I kad je to rekao, vidljivo je bio podignut i oblak ga je odnio od njihovih očiju.“ Na ovom mjestu želio bih postaviti jednostavno pitanje: Zašto? Zašto je Isus odveden na ovaj način? Ali prije nego što dođemo do toga, čitamo sljedeća tri stiha: “I kad su ga gledali kako se penje na nebo, gle, dva čovjeka u bijelim haljinama stoje kraj njih. Rekoše: Ljudi Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus, koji je od vas uznesen na nebo, ponovno će doći kao što ste ga vidjeli kako odlazi na nebo. Tako su se vratili u Jeruzalem s planine zvane Maslinska gora, koja je blizu Jeruzalema, subotom daleko."

Ovaj odlomak opisuje dvije stvari: da je Isus uzašao na nebo i da će opet doći. Obje činjenice su važne za kršćansku vjeru i stoga su usidrene, primjerice, u apostolskoj vjeri. Isus je najprije otišao na nebo. Uzašašće se slavi svake godine 40 dana nakon Uskrsa, uvijek u četvrtak.

Druga točka koju ovaj odlomak opisuje jest da će Isus ponovno doći na isti način na koji je i uskrsnuo. Zato, vjerujem, Isus je također napustio ovaj svijet na vidljiv način.

Isusu bi bilo vrlo lako dopustiti svojim učenicima da znaju da će vidjeti svog oca i da će opet doći. Nakon toga, on bi jednostavno nestao, kao što je prije nekoliko puta učinio. Osim što ovaj put više neće biti viđen. Ne mogu se sjetiti teološkog opravdanja da je Isus tako vidljivo napustio zemlju, ali on je to učinio kako bi podučio svoje učenike, a time i nas također.

Vidljivo nestajući u zraku, Isus je jasno dao do znanja da neće samo nestati, nego da će uzaći na nebo da posreduje za nas s desne strane Oca kao vječni Veliki svećenik i da nam da dobru riječ. Kao što je jedan autor rekao: "On je naš predstavnik na nebu." Imamo nekoga na nebu tko razumije tko smo, naše slabosti i naše potrebe jer su ljudi. Čak i na nebu on je u potpunosti čovjek i u potpunosti Bog.

Čak i nakon Uzašašća, u Bibliji se spominje kao čovjek. Kad je Pavao propovijedao stanovnicima Atene na Areopagu, rekao je da će Bog suditi svijetu po čovjeku kojeg je postavio i da je taj čovjek Isus Krist. Kad je pisao Timoteju, nazvao ga je čovjekom Kristom Isusom. On je još uvijek čovjek i još uvijek ima tijelo. Njegovo je tijelo uskrsnulo od mrtvih i odvelo ga u nebo.

To dovodi do pitanja gdje je sada njegovo tijelo? Kako Bog, koji je sveprisutan i stoga nevezan za prostor, materiju i vrijeme, može imati tijelo koje je na određenom mjestu? Je li tijelo Isusa Krista negdje u svemiru? Ne znam. Ne znam kako se Isus pojavio iza zatvorenih vrata i kako se mogao uzdići na nebo, bez obzira na gravitaciju. Očito se fizički zakoni ne odnose na tijelo Isusa Krista. Ona je još uvijek tijelo, ali nema ograničenja koja bismo pripisali tijelu.

To još uvijek ne odgovara na pitanje gdje je sada njegovo tijelo. To nije najvažnija stvar o kojoj moramo brinuti! Moramo znati da je Isus na nebu, ali ne tamo gdje je nebo. Mnogo je važnije za nas znati o Isusovom duhovnom tijelu - načinu na koji Isus djeluje među nama ovdje i sada na zemlji, on to čini po Duhu Svetom.

Dok je Isus uz svoje tijelo uzašao na nebo, jasno je stavio do znanja da će i dalje biti čovjek i Bog. To nas uvjerava da je on veliki svećenik koji je upoznat s našim slabostima, kao što je napisano u Hebrejima. Vidljivim usponom na nebo, ponovno smo uvjereni da on nije jednostavno nestao, već nastavlja djelovati kao naš veliki svećenik, posrednik i posrednik.

Još jedan razlog

Po mom mišljenju, postoji još jedan razlog zašto nas je Isus vidljivo napustio. Rekao je svojim učenicima u Ivanu 16,7 sljedeće: „Ali ja vam kažem istinu: dobro je za vas što ja odlazim. Jer ako ja ne odem, Tješitelj neće doći k vama. Ali ako odem, poslat ću ga k tebi.”

Ne znam točno zašto, ali čini se da se Isus morao popeti na nebo prije nego što se desio Pedesetnica. Kad su učenici vidjeli Isusa kako se diže, primili su obećanje, primanje Duha Svetoga, tako da nije bilo tuge, barem nijedno nije opisano u Djelima. Nije bilo tuge što su stari stari dani završili s Isusom od krvi i mesa. Prošlost nije prešla, već budućnost u radosnom očekivanju u pogledu. Postojala je radost za još veće stvari koje je Isus najavio i obećao.

Kao što čitamo u knjizi Djela, nalazimo uzbuđeno raspoloženje među sljedbenicima 120-a. Okupili su se, molili i isplanirali posao koji je trebalo obaviti. Znajući da imaju misiju, izabrali su novog apostola da obnove položaj Jude Iskariotskog. Također su znali da im je potrebno dvanaest ljudi da predstavljaju novi Izrael koji je planirao izgraditi Boga. Imali su poslovni sastanak jer su imali posla. Isus im je već dao zadatak ići na svijet kao njegovi svjedoci. Jedino su morali čekati u Jeruzalemu, kao što im je rekao, dok se nisu ispunili snagom odozgo i primili obećani utješitelj.

Uznesenje Isus je bio trenutak neizvjesnosti: učenici su čekali sljedeći korak kako bi proširili svoje djelovanje, jer im je Isus obećao da će činiti veće stvari sa Svetim Duhom od samoga Isusa. Isus je stoga bio obećanje još većih stvari.

Isus je Duha Svetoga nazvao "drugim Tješiteljem". U grčkom postoje dvije riječi za "drugi". Jedan znači "nešto isto", a drugi znači "nešto drugačije". Isus je upotrijebio izraz "nešto poput toga". Duh Sveti je poput Isusa. Duh je osobna prisutnost Boga, a ne samo nadnaravna sila.

Duh Sveti živi i poučava, govori i donosi odluke. Duh Sveti je osoba, božanska osoba i dio Boga: Duh Sveti je toliko sličan Isusu da možemo govoriti io Isusu koji živi u nama iu Crkvi. Isus je rekao da ostaje s onim koji vjeruje i živi u tome, a to je upravo ono što čini u osobi Duha Svetoga. Isus je otišao, ali nas nije ostavio na miru. Vratio se po Duhu Svetom koji živi u nama, ali će se također vratiti na fizički i vidljiv način, i vjerujem da je upravo to glavni razlog njegovog vidljivog uzašašća. Stoga ne dobivamo ideju da kažemo da je Isus već ovdje u obliku Duha Svetoga i da od Njega ne treba očekivati ​​više od onoga što već imamo.

Ne, Isus jasno kaže da Njegov povratak neće biti nevidljiva i tajna misija. Jasno će se dogoditi. Kao što je vidljivo kao dnevna svjetlost i izlazak sunca. To će biti vidljivo svima, baš kao što je Vaznesenje bilo vidljivo svakome na Maslinskoj gori prije gotovo 2000 godina, što nam daje nadu da možemo očekivati ​​više od onoga što sada imamo pred sobom. Sada vidimo mnogo slabosti. Slabost u nama, u našoj crkvi iu kršćanstvu u cjelini. Nadamo se da će se stvari promijeniti na bolje i da imamo Kristovo obećanje da će se on vratiti dramatično i uvesti u Božje Kraljevstvo sve veće i veće nego što možemo zamisliti. On neće ostaviti stvari onakve kakve jesu sada.

Vratit će se istim putem kojim je uzašao na nebo: vidljivo i fizički. Čak će i detalji za koje mislim da nisu osobito važni biti tu: oblaci. Kao što se uzdigao u oblacima, tako će se i vratiti u oblacima. Ne znam što znače oblaci; čini se kao da su oblaci simbolizirali anđele koji hodaju s Kristom, ali su mogli biti i fizički oblaci. Ovo samo usputno spominjem. Najvažnije je da će se Krist vratiti na dramatičan način. Bit će bljeskova svjetla, glasnih zvukova, fenomenalnih znakova na suncu i mjesecu i svi će to vidjeti. To će nesumnjivo biti prepoznatljivo i nitko neće moći reći da se to događa negdje drugdje. Nema sumnje u to, ti će se događaji dogoditi posvuda u isto vrijeme. Kad se to dogodi, kaže nam Pavao u im 1. Pismo Solunjanima, uzaći ćemo u susret Kristu na oblacima u zraku. Ova praksa je poznata kao ushićenje i neće se odvijati u tajnosti. Bit će to javno oduševljenje jer svi mogu vidjeti kako se Krist vraća na zemlju. Tako ćemo biti dio Isusova uzašašća, kao što smo dio njegova raspeća, pokopa i uskrsnuća; i mi ćemo uzaći u susret Gospodinu kad se vrati, a s njim ćemo se vratiti na zemlju.

Je li to bitno?

Ne znamo kada će se sve ovo dogoditi. Dakle, čini li to razliku u našim životima? Trebalo bi. u 1. Korinćanima i 1. Ivanu je rečeno o tome. pusti nas 1. Johannes 3,2-3 pogleda:

“Ljubljeni, mi smo već djeca Božja; ali još nije otkriveno što ćemo biti. Ali znamo da ćemo, kad se otkrije, biti poput njega; jer ćemo ga vidjeti onakvog kakav jest. I svaki koji ima takvu nadu u njega, čisti se kao što je i on čist.”

Ivan kaže da vjernici slušaju Boga i ne žele voditi grešni život. To je praktičan učinak onoga u što vjerujemo. Isus će ponovno doći i mi ćemo biti poput njega. To ne znači da naši napori spašavaju nas ili naše grijehe krivnje, ali mi smo u skladu s Božjom voljom da ne griješimo.

Drugi biblijski zaključak nalazi se u 1. Korinćanima u . poglavlju5. Nakon što je objasnio Kristov povratak i naše uskrsnuće u besmrtnost, Pavao piše sljedeće u stihu 58:

„Stoga, draga moja braćo, budite postojani, nepokolebljivi i uvijek napredujte u djelu Gospodnjem, znajući da vaš rad nije uzaludan u Gospodinu.“

Ima posla za nas, kao što su u to vrijeme prvi učenici morali raditi. On nam također daje zadatak koji im je Isus dao. Imamo misiju propovijedati i prenositi dobre vijesti. Za to smo primili Duha Svetoga, tako da možemo učiniti upravo to, ne stojimo okolo, ne gledamo u nebo i čekamo Krista. Također nemamo Bibliju u točno određeno vrijeme. Pismo nam govori da ne trebamo znati drugi Isusov dolazak. Umjesto toga, imamo obećanje da će se Isus vratiti i da nam to treba biti dovoljno. Ima posla. Mi smo izazvani svim našim bićem za ovaj posao. Zato se moramo obratiti njoj jer rad za Gospodina nije uzalud.    

Michael Morrison