Božja milost - previše dobra da bi bila istinita?

Božja milost je previše dobra da bi bila istinitaZvuči predobro da bi bilo istinito.Ovako počinje poznata izreka, a znate da je prilično nevjerojatna. Međutim, kada je riječ o Božjoj milosti, to je zapravo istina. Čak i tako, neki ljudi inzistiraju da milost ne može biti ovakva i pribjegavaju zakonu kako bi izbjegli ono što vide kao dozvolu za grijeh. Njihovi iskreni, ali pogrešni napori su oblik legalizma koji oduzima ljudima preobražavajuću snagu milosti koja izvire iz ljubavi Božje i teče u naša srca kroz Duha Svetoga (Rimljanima 5,5).

Radosna vijest o milosti Božjoj u Kristu Isusu, personificiranoj milosti Božjoj, došla je na svijet i propovijedala evanđelje (Luka 20,1), to je radosna vijest o milosti Božjoj prema grešnicima (ovo utječe na sve nas ). Ali tadašnjim vjerskim vođama nije se svidjela njegova propovijed jer je stavljala sve grešnike u jednaku poziciju, ali ih je smatrala pravednijima od drugih. Za njih Isusova propovijed o milosti apsolutno nije bila dobra vijest. Jednom prilikom Isus je na njihov protest odgovorio: Jaki ne trebaju liječnika, nego bolesni. Ali idite tamo i naučite što to znači: "Uživam u milosrđu, a ne u žrtvi". Došao sam pozvati grešnike, a ne pravednike (Matej 9,12-13.).

Danas uživamo u evanđelju - dobru vijest o milosti Božjoj u Kristu - ali u Isusovim danima to je bilo veliko mučenje samopravednim vjerskim službenicima. Ista vijest je također smetnja onima koji vjeruju da trebaju raditi i bolje raditi kako bi zaradili Božju naklonost. Postavljaju nam retoričko pitanje: kako bismo inače trebali motivirati ljude da rade više, da žive ispravno i da uzmemo uzor za duhovne vođe kada tvrde da su već pod milošću? Ne možete zamisliti drugi način motiviranja ljudi osim ako potvrdite zakonski ili ugovorni odnos s Bogom. Molim vas, nemojte me krivo shvatiti! Dobro je naporno raditi u Božjem djelu. Isus je učinio upravo to - Njegov posao donio je savršenstvo. Zapamtite, Isus nam je savršeno otkrio Oca. Ovo otkrivenje sadrži apsolutno dobru vijest da Božji sustav kompenzacije radi bolje od našeg. On je neiscrpan izvor milosti, ljubavi, ljubaznosti i opraštanja, ne plaćamo poreze da bismo zaradili Božju milost ili financirali Božju vladu. Bog radi u najbolje opremljenoj službi spašavanja, čiji je posao osloboditi čovječanstvo od jame u koju je pao. Možete se sjetiti priče o putniku koji je pao u jamu i uzalud pokušao izaći. Ljudi su prošli pored jame i vidjeli kako se muči. Osjetljiva osoba ga je pozvala: 'Zdravo tamo dolje. Stvarno se osjećam s njima. Racionalna osoba je komentirala: Da, to je logično da je netko morao pasti u jamu. Dizajner interijera je pitao: Mogu li vam dati prijedloge kako ukrasiti svoju jamu? Predrasuda je rekla: Ovdje je možete vidjeti opet: Samo loši ljudi upadaju u jame. Znatiželjan pitao: Čovječe, kako ste to učinili? Legalizator je rekao: "Znaš što, mislim da zaslužuješ da završiš u jami." Poreznik je upitao: "Reci mi, jesi li ti zapravo plaćao porez za jamu?" Zen Buddist je preporučio: Budite mirni, opustite se i nemojte više razmišljati o jami. Optimist je rekao: Hajde, glavu gore! Moglo je biti mnogo gore, pesimist je rekao: Kako je grozno, ali budi spreman! Kada se Isus ugleda čovjeka u jami, on uskoči i pomogne mu. To je milost!

Ima ljudi koji ne razumiju Božju logiku milosti. Vjeruju da će ih njihov naporan rad izvući iz jame i smatraju da je nepravedno da drugi izađu iz jame, a da nisu uložili isti napor. Obilježje Božje milosti je da je Bog velikodušno daje svima bez razlike. Nekima je potrebno više oprosta nego drugima, ali Bog se prema svima odnosi jednako, bez obzira na njihove okolnosti. Bog ne govori samo o ljubavi i suosjećanju; jasno je dao do znanja kada je poslao Isusa u jamu da nam svima pomogne. Sljedbenici legalizma skloni su krivo tumačiti Božju milost kao dopuštenje za permisivan, spontan i nestrukturiran način života (antinomianizam). Ali to ne ide tako, kao što je Pavao napisao u svom pismu Titu: Jer se svima ljudima javila spasonosna milost Božja i disciplinira nas, da se odreknemo bezbožne prirode i svjetovnih želja i budemo razboriti, pravedni i pobožni u tome. svijet uživo (Tit 2,11-12.).

Da budem jasan: ako Bog spasi ljude, neće ih više ostaviti u jami. Ne prepušta ih sami sebi da žive u nezrelosti, grijehu i sramoti. Isus nas spašava da snagom Duha Svetoga izađemo iz jame i započnemo novi život u kojem se može pronaći Isusova pravednost, mir i radost (Rimljanima 1 Kor.4,17).

Prispodoba o radnicima u vinogradu Isus je govorio o bezuvjetnoj Božjoj milosti u svojoj prispodobi o radnicima u vinogradu (Matej 20,1: 16). Bez obzira koliko dugo su radili, svi su radnici primali pune dnevne plaće. Naravno (to je ljudski) oni koji su najduže radili bili su uzrujani jer su vjerovali da oni koji rade manje ne zaslužuju toliko. Vrlo sumnjam da su i oni koji su radili manje mislili da su primili više nego što su zaradili (na to ću se vratiti kasnije). Zapravo, milost se sama po sebi ne čini poštenom, ali budući da Bog (koji se odražava u osobi ukućana u prispodobi) donosi sud u našu korist, mogu samo od srca zahvaliti Bogu! Nisam mislio da bih nekako mogao zaraditi Božju milost trudeći se cijeli dan u vinogradu. Milost se može zahvalno i ponizno prihvatiti samo kao nezasluženi dar - takav kakav jest - takav kakav jest. Sviđa mi se način na koji Isus suprotstavlja radnike u svojoj prispodobi. Možda se neki od nas poistovjećuju s onima koji su dugo i naporno radili vjerujući da zaslužuju više nego što su dobili. Većina će se, siguran sam, poistovjetiti s onima koji su za svoj rad dobili daleko više nego što zaslužuju. Samo zahvalnim stavom možemo cijeniti i razumjeti Božju milost, osobito zato što nam je hitno potrebna. Isusova prispodoba nas uči da Bog spašava one koji to ne zaslužuju (i stvarno ne mogu biti zasluženi). Prispodoba pokazuje kako se vjerski legalisti žale da je milost nepravedna (previše dobra da bi bila istinita); oni tvrde, kako Bog može nagraditi nekoga tko nije radio tako teško kao oni?

Potaknuti krivnjom ili zahvalnošću?

Isusov nauk otklanja dno osjećaja krivnje, koji legalisti koriste kao glavno oruđe za podređivanje ljudi volji Božjoj (ili, daleko češće, vlastitoj!). Osjećaj krivnje je suprotnost zahvalnosti za milost koju nam Bog daje u svojoj ljubavi. Fokus krivnje je na našem egu s njegovim grijesima, dok je zahvalnost (priroda obožavanja) usmjerena na Boga i njegovu dobrotu. Iz vlastitog iskustva mogu reći da me, dok me krivnja (a strah je dio nje) motivira, mnogo više motivira zahvalnost zbog ljubavi, dobrote i milosti Božje. Za razliku od legalističke poslušnosti koja se temelji na krivnji, zahvalnost je temeljno relacijski (od srca do srca) - Pavao ovdje govori o poslušnosti vjere (Rimljanima 16,26). To je jedina vrsta poslušnosti koju Pavao odobrava jer samo ta poslušnost slavi Boga. Odnosna poslušnost u obliku evanđelja naš je zahvalan odgovor na Božju milost. Upravo je zahvalnost tjerala Pavla naprijed u njegovoj službi. Također nas danas motivira da sudjelujemo u Isusovu djelu kroz Duha Svetoga i kroz njegovu crkvu. Božjom milošću, ova služba preusmjerava život u Kristu i uz pomoć Duha Svetoga mi smo sada i zauvijek ljubljena djeca našeg Nebeskog Oca. Sve što Bog želi od nas je da rastemo u njegovoj milosti i tako ga sve bolje upoznajemo (2. Nestajati 3,18). Ovaj rast u milosti i znanju nastavit će se sada i zauvijek na novom nebu i na novoj zemlji. Sva slava pripada Bogu!

autor Joseph Tkach