Neka Bog bude onakav kakav jest

462 neka joj bude bog poput njegaZa sve nas koji imamo djecu imam nekoliko pitanja. „Je li vas dijete ikada bilo neposlušno?“ Ako ste odgovorili potvrdno, kao i svaki drugi roditelj, dolazimo do drugog pitanja: „Jeste li ikada kažnjavali svoje dijete zbog neposluha?“ Koliko je trajala kazna? Otvorenije rečeno: “Jeste li svom djetetu rekli da kazna nikada neće završiti?” Zvuči ludo, zar ne?

Mi, koji smo slabi i nesavršeni roditelji, oprostimo svojoj djeci ako se ne pokoravaju. Postoje situacije u kojima kažnjavamo za prekršaj, ako smatramo prikladnim u nekoj situaciji. Pitam se koliko nas smatra ispravnim kazniti vlastitu djecu do kraja života?

Neki kršćani žele nas uvjeriti da Bog, naš Nebeski Otac, koji nije ni slab ni nesavršen, kažnjava ljude zauvijek i zauvijek, čak i one koji nikada nisu čuli za Isusa. Kažu: Bože, budi pun milosti i milosrđa.

Odvojite trenutak i razmislite o tome, jer postoji veliki jaz između onoga što učimo od Isusa i onoga što neki kršćani vjeruju u vječno prokletstvo. Primjer: Isus nam zapovijeda da volimo svoje neprijatelje i da činimo dobro onima koji nas mrze i progone. Neki kršćani vjeruju da Bog ne samo da mrzi svoje neprijatelje, već ih doslovno tjera da izgaraju u paklu i to nemilosrdno i neumoljivo za svu vječnost.

S druge strane, Isus je molio za vojnike koji su ga razapeli: "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine." Neki kršćani uče da Bog oprašta samo nekolicini koje je predodredio da im da prije nego što je svijet stvoren oprostiti. Da je to istina, onda Isusova molitva ne bi napravila tako veliku razliku, zar ne?  

Težak teret

Voditelj kršćanske mladeži ispričao je skupini tinejdžera morbidnu priču o susretu s muškarcem. On sam se osjećao ponukanim propovijedati evanđelje ovom čovjeku, ali se suzdržao od toga tijekom njihova razgovora. Kasnije se doznaje da je muškarac istoga dana smrtno stradao u prometnoj nesreći. "Ovaj čovjek je sada u paklu", rekao je mladim kršćanskim tinejdžerima širom otvorenih očiju, "gdje trpi neopisive muke." Potom je, nakon dramaturške pauze, dodao: "i to mi sad leži na ramenima". Ispričao im je svoje noćne more koje ima zbog svog propusta. Ležao je u krevetu i plakao zbog užasne pomisli da će ovaj jadnik zauvijek patiti od muke paklene vatre.

Pitam se kako neki ljudi uspijevaju tako vješto uravnotežiti svoju vjeru da, s jedne strane, vjeruju da Bog toliko voli svijet da je poslao Isusa da ga spasi. S druge strane, vjeruju (s kržljavom vjerom) da je Bog tako zastrašujuće nespretan u spašavanju ljudi i da ih mora poslati u pakao zbog naše nesposobnosti. „Spašava se milošću, a ne djelima“, kažu i s pravom. Imaju ideju, suprotno evanđelju, da čovjekova vječna sudbina ovisi o uspjehu ili neuspjehu našeg evangelizacijskog rada.

Isus je Spasitelj, Spasitelj i Otkupitelj!

Koliko god mi ljudi vole našu djecu, koliko ih više voli Bog? To je retoričko pitanje - Bog je voli beskrajno više nego što to ikada možemo.

Isus je rekao: "Gdje je među vama otac koji bi, ako mu sin zatraži ribu, ponudio zmiju za ribu? … Ako dakle vi, koji ste zli, možete dati dobre darove svojoj djeci, koliko će više Otac vaš nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole!” (Lk. 11,11 i 13).

Istina je baš kao što nam Ivan govori: Bog stvarno voli svijet. „Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu" (Iv. 3,16-17.).

Spasenje ovoga svijeta - svijeta koji Bog toliko voli da je poslao svoga Sina da ih spasi - ovisi o Bogu i samo o Bogu. Ako je spasenje ovisilo o nama i našem uspjehu u dovođenju evanđelja ljudima, onda bi stvarno postojao veliki problem. To ne ovisi o nama, već samo o Bogu. Bog je poslao Isusa da obavi taj zadatak, da nas spasi, a on ih je ispunio.

Isus je rekao: „Jer ovo je volja Oca mojega: tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan" (Ivan 6,40).

Božji je posao spasiti, a Otac, Sin i Duh Sveti to čine dobro. To je blagoslov biti uključen u dobro djelo evangelizacije. Ali također moramo shvatiti da Bog često djeluje usprkos našoj nemogućnosti.

Jesu li se opterećivali teretom savjesti jer nisu propovijedali evanđelje nekoj osobi? Prenesite teret Isusu! Bog nije neugodan. Nitko ne prolazi kroz prste i mora otići u pakao zbog nje. Naš Bog je dobar, milosrdan i moćan. Možete mu vjerovati da će to učiniti na ovaj način za vas i za sve ljude.

autor Michael Feazell


pdfNeka Bog bude onakav kakav jest