Bog voli sve ljude

Bog voli sve ljudeFriedrich Nietzsche (1844.-1900.) postao je poznat kao "krajnji ateist" zbog svoje pogrdne kritike kršćanske vjere. Tvrdio je da je kršćansko sveto pismo, osobito zbog naglaska na ljubavi, nusprodukt dekadencije, korupcije i osvete. Umjesto da smatra da je postojanje Boga čak i izdaleka moguće, on je svojom poznatom izrekom "Bog je mrtav" objavio da je velika ideja o Bogu umrla. Namjeravao je zamijeniti tradicionalnu kršćansku vjeru (koju je nazvao starom mrtvom vjerom) nečim radikalno novim. S viješću da je “stari bog mrtav”, tvrdio je, filozofi i slobodni mislioci poput njega bit će prosvijetljeni za novi početak. Za Nietzschea, došlo je do nove zore u društvu "vesele znanosti", u kojem je čovjek bio slobodan od represivnog uvjerenja koje ljudima oduzima radost kroz uske granice.

Kako stojimo ateisti?

Nietzscheova filozofija motivirala je mnoge ljude da prihvate ateizam. Čak i među kršćanima ima nekih koji prihvaćaju njegovo učenje vjerujući da osuđuju oblik kršćanstva koje se pretvara da je Bog mrtav. Oni zanemaruju da je Nietzsche smatrao da je ideja o bilo kojem bogu apsurdna i smatrao je bilo kakvo vjerovanje glupim i štetnim. Njegova filozofija suprotna je biblijskom kršćanstvu, što ne znači da se želimo staviti iznad njega ili drugih ateista. Naš poziv je pomoći ljudima (uključujući ateiste) da shvate da je i Bog tu za njih. Taj poziv ispunjavamo primjerom naših bližnjih na način života koji karakterizira radostan odnos s Bogom - ili, kako kažemo u WCG -u, životom i prenošenjem dobre vijesti.

Bog je mrtav NietzscheVjerojatno ste vidjeli naljepnicu (poput one s desne) koja ismijava Nietzschea. Ono što se ovdje ne uzima u obzir je da je godinu dana prije gubitka razuma Nietzsche napisao nekoliko pjesama koje ukazuju na to da je promijenio svoj pogled na Boga. Evo jednog od njih:

 

Ne! Vrati se, sa svim svojim mučenjima!
Do posljednjeg usamljenog. Oh, vrati se!
Sve moje suze teče prema tebi!
I moj posljednji srčani plamen  Svijetli na njemu!
Oh, vrati se, moj nepoznati bog! Moja bol! Moja posljednja sreća!
Nesporazumi o Bogu i kršćanskom životu

Čini se da nema kraja pogrešnom predstavljanju Boga koje neprestano pali plamen ateizma. Bog je krivo predstavljen kao osvetoljubiv, moćan i kazneni, a ne kao Bog ljubavi, milosrđa i pravde. Bog koji se objavio u Kristu, koji nas poziva da prihvatimo život vjere u njega i napustimo put života koji vodi u smrt. Umjesto da živimo život osuđenika i potlačenog, kršćanski život je radosno sudjelovanje u trajnoj Isusovoj službi, o kojemu je u Bibliji zapisano da nije došao suditi svijetu nego ga spasiti (Iv. 3,16-17). Da bismo ispravno razumjeli Boga i kršćanski život, važno je prepoznati razliku između Božjih sudova i osuda. Bog nam ne sudi zato što je protiv nas, nego zato što je za nas. Svojim prosudbama ukazuje na putove koji vode u vječnu smrt – to su putovi koji nas odvode od zajedništva s njim, po kojemu, zahvaljujući njegovoj milosti, primamo dobrobit i blagoslov. Budući da je Bog ljubav, njegov je sud usmjeren protiv svega što je protiv nas, njegovih voljenih. Dok se ljudski sud često shvaća kao suđenje, Božji sud nam pokazuje što vodi u život nasuprot onome što vodi u smrt. Njegove nam presude pomažu izbjeći osudu za grijeh ili zlo. Bog je poslao svog Sina na svijet da pobijedi moć grijeha i spasi nas od njegovog ropstva i njegove najgore posljedice, vječne smrti. Trojedini Bog želi da priznamo jedinu istinsku slobodu: Isusa Krista, živu istinu koja nas čini slobodnima. Za razliku od Nietzscheovih zabluda, kršćanski život nije pod pritiskom odmazde. Umjesto toga, to je radostan život u Kristu i s Kristom kroz Duha Svetoga. To uključuje naše sudjelovanje u onome što Isus čini. Osobno mi se sviđa objašnjenje koje neki ljudi dobivaju sa sportskog terena: kršćanstvo nije sport za gledanje. Nažalost, čak i to neki ljudi pogrešno tumače i rezultiralo je pritiskom na druge da učine nešto za njihovo spasenje. Velika je razlika između činjenja dobrih djela za spasenje (što stavlja naglasak na nas) i našeg sudjelovanja u djelima Isusa, koji je naše spasenje (koje stavlja naglasak na njega).

Kršćanski ateisti?

Možda ste prije čuli frazu “kršćanski ateist”. Koristi se za ljude koji tvrde da vjeruju u Boga, ali malo znaju o njemu i žive kao da ne postoji. Iskreni vjernik može postati kršćanski ateist prestankom biti odani Isusov sljedbenik. Čovjek se može toliko udubiti u aktivnosti (čak i one s kršćanskom oznakom) da postane Isusov sljedbenik na pola radnog vremena - fokusirajući se više na aktivnost nego na Krista. Zatim postoje oni koji vjeruju da ih Bog voli i da imaju odnos s njim, ali ne vide potrebu sudjelovati u životu crkve. Držeći se ovog gledišta, oni (možda i nesvjesno) odbacuju svoju pripadnost i aktivno članstvo u tijelu Kristovu. Iako se povremeno pouzdaju u Božje vodstvo, ne žele da On preuzme potpunu kontrolu nad njihovim životima. Žele da im Bog bude kopilot. Nekima je draže da im Bog bude stjuardesa i povremeno donese nešto traženo. Bog je naš pilot – on nam daje smjer koji nas vodi u pravi život. Uistinu, on je put, istina i život.

Sudjelovanje s Bogom u zajednici Crkve

Bog poziva vjernike da sa sobom vode mnoge sinove i kćeri u slavu (Hebr. 2,10). Poziva nas da sudjelujemo u njegovoj misiji u svijetu živeći i dijeleći evanđelje. Činimo to zajedno kao članovi tijela Kristova, Crkve ("Služba je timski sport!"). Nitko nema sve duhovne darove, pa su svi potrebni. U zajedništvu Crkve zajedno dajemo i primamo – gradimo i jačamo jedni druge. Kao što nas autor Poslanice Hebrejima opominje, ne napuštamo svoje zajednice (Heb. 10,25) nego se skupite s drugima kako bismo izvršili djelo na koje nas je Bog pozvao kao zajednicu vjernika.

Radovati se u stvarnom, vječnom životu s Kristom

Isus, utjelovljeni Sin Božji, žrtvovao je svoj život da bismo mi imali “vječni život i obilje” (Iv. 10,9-11). Ovo nije život zajamčenog bogatstva ili dobrog zdravlja. Nije uvijek bez boli. Umjesto toga, živimo znajući da nas Bog voli, da nam je oprostio i prihvatio nas kao svoju usvojenu djecu. Umjesto života pritiska i stezanja, on je ispunjen nadom, radošću i sigurnošću. To je život u kojem idemo naprijed kako bismo postali ono što je Bog namijenio za nas kao sljedbenike Isusa Krista kroz Duha Svetoga. Bog, koji je sudio zlo, osudio ga je na Kristovu križu. Stoga za zlo nema budućnosti, a prošlost je dobila novi smjer u kojem možemo vjerom sudjelovati. Bog nije dopustio da se dogodi nešto što on ne može pomiriti. Zapravo, "svaka će suza biti obrisana", jer Bog, u Kristu i po Duhu Svetom, "sve čini novim" (Otkrivenje 2 Kor1,4-5). To su, dragi prijatelji i zaposlenici, zaista dobre vijesti! Kaže da Bog ne odustaje ni od koga, čak i ako ti odustaneš od njega. Apostol Ivan izjavljuje da je “Bog ljubav” (1 4,8) – Ljubav je njegova priroda. Bog nas nikada ne prestaje voljeti jer da nas voli, to bi bilo protiv njegove prirode. Stoga nas može ohrabriti spoznaja da Božja ljubav uključuje sve ljude, bili oni živjeli ili će živjeti. To vrijedi i za Friedricha Nietzschea i sve ostale ateiste. Možemo se nadati da je Božja ljubav stigla i do Nietzschea, koji je pred kraj života doživio pokajanje i vjeru u ono što Bog namjerava dati svim ljudima. Doista, "svatko tko prizove ime Gospodnje, bit će spašen" (Rim. 10,13). Kako je divno što nas Bog nikad ne prestaje voljeti.

Joseph Tkach

Präsident
GRACE COMMUNION INTERNATIONAL


pdfBog voli sve ljude