Što mislite o nevjernicima?

483 voli razmišljati o glibovima o nevjernicima

Obraćam vam se s važnim pitanjem: što mislite o nevjernicima? Mislim da je ovo pitanje o kojem bismo svi trebali razmišljati! Chuck Colson, osnivač programa Prison Fellowship i Breakpoint Radio u SAD-u, jednom je na ovo pitanje odgovorio analogno: Ako vam slijepac nagazi na nogu ili vam natoči vruću kavu na košulju, biste li se naljutili na njega? On sam odgovara da to vjerojatno ne bismo bili mi, upravo zato što slijepa osoba ne može vidjeti što je ispred nje. 

Molimo također zapamtite da ljudi koji još nisu pozvani vjerovati u Krista ne mogu vidjeti istinu pred svojim očima. Zbog pada su duhovno slijepi (2. Korinćanima 4,3-4). Ali u pravo vrijeme, Duh Sveti otvara njihove duhovne oči kako bi mogli vidjeti (Efežanima 1,18). Crkveni su oci ovaj događaj nazvali čudom prosvjetljenja. Ako jest, bilo je moguće da bi ljudi mogli vjerovati; mogli vjerovati u ono što su vidjeli svojim očima.

Iako neki ljudi, unatoč tome što vide oči, odlučuju ne vjerovati, vjerujem da će većina njih u njihovim životima na kraju pozitivno odgovoriti na Božji jasan poziv. Molim se da to učine prije, a ne kasnije kako bi mogli iskusiti mir i radost Božjeg znanja već u ovo vrijeme i reći drugima o Bogu.

Vjerujemo da priznajemo da nevjernici imaju zablude o Bogu. Neke od tih ideja rezultat su loših primjera kršćana. Drugi su došli iz nelogičnih i spekulativnih mišljenja o Bogu koja su se čula godinama. Ove zablude otežavaju duhovnu sljepoću. Kako ćemo odgovoriti na njihovu nevjeru? Nažalost, mnogi kršćani odgovaraju izgradnjom zaštitnih zidova ili čak snažnim odbacivanjem. Podižući ove zidove, oni previđaju činjenicu da su nevjernici jednako važni Bogu kao vjernici. Zaboravili su da Sin Božji nije došao na zemlju samo za vjernike.

Kada je Isus započeo svoju službu na zemlji, nije bilo kršćana – većina ljudi bili su nevjernici, čak i Židovi tog vremena. No, na sreću, Isus je bio prijatelj grešnika – zagovornik nevjernika. Bilo mu je jasno da “liječnik ne treba zdravima, nego bolesnima” (Matej 9,12). Isus se obvezao tražiti izgubljene grešnike kako bi prihvatili njega i spasenje koje im je ponudio. Velik dio svog vremena provodio je s ljudima koje su drugi smatrali nedostojnima i zanemarljivima. Židovski vjerski vođe stoga su Isusa žigosali kao "vukodlaka i vinopija, prijatelja carinika i grešnika" (Luka 7,34).

Evanđelje nam otkriva istinu; Isus Sin Božji postao je čovjekom koji je živio među nama, umro i uzašao na nebo; učinio je to za sve ljude. Sveto pismo nam govori da Bog voli “svijet”. (Johannes 3,16) To samo može značiti da su većina ljudi nevjernici. Isti Bog nas vjernike poziva, poput Isusa, da ljubimo sve ljude. Za to nam je potreban uvid kako bismo ih vidjeli kao one koji još ne vjeruju u Krista – kao one koji pripadaju njemu, za koje je Isus umro i uskrsnuo. Nažalost, mnogim kršćanima je to vrlo teško. Čini se da ima dovoljno kršćana spremnih suditi drugima. Međutim, Sin Božji je objavio da nije došao da osudi svijet, nego da ga spasi (Iv. 3,17). Nažalost, neki kršćani toliko su revni u osuđivanju nevjernika da potpuno zanemaruju način na koji ih Bog Otac gleda – kao svoju ljubljenu djecu. Za te je ljude poslao svog sina da umre za njih, iako ga (još) nisu mogli prepoznati niti voljeti. Možemo ih smatrati nevjernicima ili nevjernicima, ali Bog ih vidi kao buduće vjernike. Prije nego što Duh Sveti otvori oči nevjerniku, one se zatvaraju sljepoćom nevjere – zbunjene teološki netočnim pojmovima o Božjem identitetu i ljubavi. Upravo pod tim uvjetima moramo ih voljeti umjesto da ih izbjegavamo ili odbacujemo. Trebamo se moliti da kad im Duh Sveti omogući, razumiju radosnu vijest o Božjoj milosti pomirenja i da s vjerom prihvate istinu. Neka ti ljudi uđu u novi život pod Božjim vodstvom i vladavinom, a Duh Sveti neka im omogući da iskuse mir koji im je dan kao djeca Božja.

Dok razmišljamo o nevjernicima, sjetimo se Isusove zapovijedi: “Ljubite jedni druge”, rekao je, “kao što ja volim vas” (Iv 1.5,12). A kako nas Isus voli? Dopuštajući nam da dijelimo njegov život i ljubav. On ne podiže zidove da razdvaja vjernike i nevjernike. Evanđelja nam govore da je Isus volio i prihvaćao carinike, preljubnike, opsjednute i gubavce. Njegova ljubav je bila i prema ženama na lošem glasu, vojnicima koji su ga ismijavali i tukli, te razapetim zločincima uz njega. Dok je Isus visio na križu i prisjećao se svih ovih ljudi, molio se: «Oče, oprosti im; jer ne znaju što rade!" (Luka 23,34). Isus sve voli i prihvaća kako bi svi oni od Njega, kao svog Spasitelja i Gospodina, dobili oproštenje i živjeli u zajedništvu sa svojim Nebeskim Ocem po Duhu Svetom.

Isus nam daje udio u njegovoj ljubavi prema nevjernicima. Tako ih vidimo kao ljudska bića u Božjem vlasništvu, koje je on stvorio i koji će ih otkupiti, unatoč činjenici da još ne znaju tko ih voli. Održavanje ove perspektive promijenit će naš stav i ponašanje prema nevjernicima. Prihvatit ćemo ih s otvorenim rukama kao siročad i otuđeni članovi obitelji koji još moraju upoznati svog pravog oca; kao izgubljena braća i sestre koji nisu svjesni da su povezani s nama kroz Krista. Nastojat ćemo susresti nevjernike s Božjom ljubavlju kako bi i oni mogli prihvatiti Božju milost u njihovim životima.

autor Joseph Tkach


pdfKako se susrećemo s besmislicama?