Odvajanje pšenice od pljeva

609 pšenicu odvojiti od žitnicePljeva je školjka s vanjske strane zrna, koja se mora odvojiti kako bi se zrno moglo koristiti. Obično se smatra otpadnim proizvodom. Zrno se melje kako bi se uklonile ljuske. U danima prije mehanizacije, zrno s pljevom razdvajalo se jedno od drugoga, tako što su ih nekoliko puta bacali u zrak dok vjetar nije odnio pljuvačke.

Pljeva se također koristi kao metafora za stvari koje su bezvrijedne i koje treba zbrinuti. Stari zavjet upozorava uspoređujući zle s pljevom koja se otpuhuje. "Ali zli nisu takvi, nego kao pljeva koju vjetar raznosi" (Psalam 1,4).

«Krštavam vas vodom u pokajanju; ali onaj koji dolazi za mnom (Isus) jači je od mene, a ja nisam dostojan obući njegove cipele; on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. On ima lopaticu u ruci i odvojit će žito od kukolja i pokupiti svoju pšenicu u štali; ali će pljevu spaliti neugasivom vatrom» (Matej 3,11-12.).

Ivan Krstitelj potvrđuje da je Isus sudac koji ima moć odvajati pšenicu od plijena. Doći će vrijeme suda kada ljudi stanu pred Božje prijestolje. Stavit će dobro u svoju staju, loše će biti spaljeno kao pljeva.

Plaši li vas ta izjava ili je to olakšanje? U vrijeme kada je Isus živio na zemlji, svi oni koji su odbacili Isusa trebali su se smatrati plijenom. U vrijeme presude postojat će ljudi koji odluče ne prihvatiti Isusa kao svog Spasitelja.

Ako na to promatramo sa stanovišta kršćanina, sigurno ćete uživati ​​u ovoj izjavi. U Isusu smo primili milost. U njemu smo usvojena Božja djeca i ne bojimo se biti odbačeni. Više nismo bezbožni jer se pojavimo u Kristu pred Ocem i očišćeni smo od svojih grijeha. Duh nas trenutno tjera da uklonimo grč, ljusku starih načina razmišljanja i djelovanja. Sada smo redizajnirani. Međutim, u ovom životu nikada nećemo imati potpunu slobodu od svog "starca". Kada stojimo pred svojim Spasiteljem, vrijeme je kad smo slobodni od svega unutar sebe što je u suprotnosti s Bogom. Bog će dovršiti posao koji je započeo u svakome od nas. Stojimo savršeno pred njegovim prijestoljem. Već pripadate pšenici koja je u njenoj staji!

od Hilary Buck