Ništa nas ne razdvaja od Božje ljubavi

450 ništa nas ne razdvaja od Božjeg dobra Iznova i iznova «Pavao u pismu Rimljanima tvrdi da to dugujemo Kristu da nas Bog smatra opravdanim. Iako ponekad griješimo, ti grijesi se uklapaju u staro jastvo koje je bilo raspeto s Kristom; naši se grijesi ne računaju protiv onoga što jesmo u Kristu. Imamo dugu boriti se protiv grijeha - ne biti spašeni, već zato što smo već djeca Božja. U posljednjem dijelu 8. poglavlja Pavao se usredotočuje na našu slavnu budućnost.

Čitava kreacija nas čeka

Kršćanski život nije lak. Borba protiv grijeha nije laka. Progon nije lak. Suočavanje sa svakodnevnim životom u palom svijetu s pokvarenim ljudima otežava nam život. Pavao ipak kaže: "da patnje ovoga vremena ne odmjeravaju slavu koja će se u nama objaviti" (r. 18). Kakva je bila za Isusa, takva je i radost za nas - budućnost tako divna da će se naša sadašnja iskušenja činiti beznačajnima.

No, nećemo mi jedini imati koristi od toga. Pavao kaže da postoji kozmički opseg Božjeg plana koji se u nama razrađuje: "Jer tjeskobno iščekivanje stvorenja čeka da se otkriju Božja djeca" (r. 19). Stvaranje ne samo da nas želi vidjeti u slavi, već će i samo stvaranje biti blagoslovljeno promjenom kad se Božji plan dovrši, kao što Pavao kaže u sljedećim stihovima: «Stvaranje je podložno nestalnosti ... da nadi; jer će i stvorenje biti oslobođeno ropstva nestalnosti na veličanstvenu slobodu djece Božje ”(stihovi 20-21).

Kreacija je sada u padu, ali to nije ono što bi trebalo biti. Prilikom uskrsnuća, ako nam je dana slava koja s pravom pripada djeci Božjoj, svemir će također nekako biti oslobođen ropstva. Cijeli svemir je otkupljen kroz djelo Isusa Krista (Kološanima 1,19-20.).

Pacijent čeka

Iako je cijena već plaćena, još ne vidimo sve kako će Bog to završiti. „Sve stvorenje sada stenje pod svojim stanjem kao da je u porođajnim bolovima“ (Rimljanima 8,22 Novi prijevod u Ženevi). Kreacija pati kao u trudnoći dok formira utrobu u kojoj smo rođeni. I ne samo to, "nego mi sami, koji imamo prvine Duha, još uvijek u sebi uzdišemo, čekajući posinstvo i otkupljenje naših tijela" (stih 23 Novi Ženevski prijevod). Iako nam je Duh Sveti dan kao zalog spasenja, i mi se borimo jer naše spasenje još nije potpuno. Borimo se s grijehom, borimo se s fizičkim ograničenjima, boli i patnjom – čak i dok se radujemo onome što je Krist učinio za nas.

Spasenje znači da naša tijela više nisu podložna korupciji (1. Korinćanima 15,53) bit će učinjen novim i pretvoren u slavu. Fizički svijet nije smeće koje treba zbrinuti – Bog ga je učinio dobrim i ponovno će ga učiniti novim. Ne znamo kako tijela uskrsavaju, niti poznajemo fiziku obnovljenog svemira, ali možemo vjerovati Stvoritelju da dovrši svoje djelo.

Još ne vidimo savršenu kreaciju, ni u svemiru, ni na zemlji, ni u našim tijelima, ali smo uvjereni da će se sve preobraziti. Kao što je Pavao rekao: „Jer smo spašeni, ali u nadi. Ali nada koja se vidi nije nada; jer kako se možeš nadati onome što vidiš? Ali ako se nadamo onome što ne vidimo, čekamo to sa strpljenjem» (Rimljanima 8,24-25.).

Strpljivo i željno čekamo uskrsnuće naših tijela nakon što je naše posvojenje završeno. Živimo u situaciji „već, ali ne još“: već iskupljeni, ali još ne potpuno iskupljeni. Već smo oslobođeni od osude, ali ne u potpunosti od grijeha. Već smo u kraljevstvu, ali ono još nije u svojoj punini. Živimo s aspektima budućeg doba dok se još uvijek borimo s aspektima ovog doba. „Na isti način duh pomaže i našim slabostima. Jer ne znamo što da molimo, kako bi trebalo biti; ali nas sam Duh predstavlja s neizrecivim uzdisanjem” (r. 26). Bog zna naše granice i frustracije. On zna da je naše tijelo slabo. Čak i kada je naš duh voljan, Božji duh intervenira za nas, čak i za potrebe koje se ne mogu izraziti riječima. Božji Duh ne otklanja našu slabost, već nam pomaže u našoj slabosti. On premošćuje jaz između starog i novog, između onoga što vidimo i onoga što nam je objasnio. Na primjer, griješimo iako želimo činiti dobro (7,14-25). Vidimo grijeh u našim životima, ali Bog nas proglašava pravednima jer Bog vidi krajnji rezultat, čak i ako je proces tek započeo.

Unatoč neskladu između onoga što vidimo i onoga što želimo, možemo se pouzdati u Duha Svetoga da će učiniti ono što ne možemo. On će nas izvući. „Ali tko istražuje srce, zna na što je usmjeren um duha; jer on predstavlja svece kako hoće Bogu »(8,27). Duh Sveti je na našoj strani i pomaže nam da možemo biti sigurni!

Pozvani prema njegovom savjetu Unatoč našim kušnjama, slabostima i grijesima, "znamo da sve služi na dobro onima koji ljube Boga, onima koji su pozvani po njegovim savjetima" (r. 28). Bog ne stvara sve stvari, on ih dopušta i radi s njima prema svojoj uredbi. On ima plan za nas i možemo biti sigurni da će dovršiti svoje djelo u nama (Filipljanima 1,6).

Bog je unaprijed planirao da postanemo poput Njegovog Sina, Isusa Krista. Tako nas je pozvao kroz Evanđelje, opravdao nas po svome Sinu i sjedinio s njim u svojoj slavi: «Onima koje je izabrao, predodredio je i da budu kao slika svoga Sina, da bude prvorođenac među mnoga braća. Ali one koje je unaprijed odredio, on je također pozvao; ali one koje je pozvao on je i opravdao; ali one koje je učinio pravednima, on je i proslavio» (Rimljanima 8,29-30.).

O značenju izbora i predodređenja žestoko se raspravlja, ali ovi stihovi ne pojašnjavaju raspravu jer se Pavao ne usredotočuje na ove pojmove ovdje (niti bilo gdje drugdje). Na primjer, Pavao ne komentira dopušta li Bog ljudima da odbace veličanje koje je za njih planirao. Ovdje, dok se Pavao približava vrhuncu svog propovijedanja evanđelja, Pavao želi uvjeriti čitatelje da se ne trebaju brinuti za svoje spasenje. Ako to prihvate, bit će i njihovo. A radi retoričkog pojašnjenja, Pavao čak govori o tome da ih je Bog već proslavio upotrebom prošlog vremena. Dobro je koliko se dogodilo. Čak i ako se borimo u ovom životu, možemo računati na veličanje u sljedećem.

Više od samo pobjednika

«Što sada želimo reći o ovome? Ako je Bog za nas, tko može biti protiv nas? Tko nije poštedio ni vlastitog sina, već ga se odrekao za sve nas - kako nam ne bi dao sve sa sobom? " (Stihovi 31-32). Budući da je Bog otišao toliko daleko da je dao svog Sina za nas dok smo još bili grešnici, možemo biti sigurni da će nam dati sve što nam je potrebno da se to dogodi. Možemo biti sigurni da se neće ljutiti na nas i oduzeti mu dar. «Tko će optužiti Božje izabranike? Ovdje je Bog koji opravdava «(r. 33). Nitko nas ne može optužiti na Sudnjem danu jer nas je Bog proglasio nevinima. Nitko nas ne može osuditi jer se za nas zalaže Krist, naš Otkupitelj: «Tko će osuditi? Ovdje je Krist Isus, koji je umro, ili bolje rečeno, koji je također uskrsnuo, koji je zdesna Bogu i predstavlja nas ”(stih 34). Ne samo da imamo žrtvu za svoje grijehe, već imamo i živog Spasitelja koji je uvijek s nama na našem putu do slave.

Pavlova retorička vještina pokazuje se u dirljivom vrhuncu poglavlja: „Tko nas želi rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja ili strah ili progon ili glad ili golotinja ili opasnost ili mač? Kao što je napisano (Psalam 44,23): „Zbog tebe nas po cijele dane ubijaju; poštovani smo kao ovce za klanje "" (stihovi 35-36). Mogu li nas okolnosti odvojiti od Boga? Ako smo ubijeni za vjeru, jesmo li izgubili bitku? Ni u kojem slučaju, kaže Pavao: "U svemu tome mi smo više od pobjednika po onome koji nas je toliko ljubio" (37. stih Elberfelder). Čak ni u boli i patnji nismo gubitnici – bolji smo od pobjednika jer sudjelujemo u pobjedi Isusa Krista. Naša nagrada – naše naslijeđe – vječna je slava Božja! Ova cijena je beskonačno veća od cijene.

"Jer siguran sam da nas ni smrt ni život, ni anđeli ni moći ni vladari, ni sadašnjost ni budućnost, ni visoko ni duboko, niti bilo koje drugo stvorenje ne mogu odvojiti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našem" ( Stihovi 38-39). Ništa ne može spriječiti Boga u planu koji ima za nas. Apsolutno ništa nas ne može odvojiti od njegove ljubavi! Možemo se pouzdati u spasenje koje nam je dao.

Michael Morrison