Izabran od Boga

Svatko tko je ikada bio izabran u tim koji je sudjelovao u igri ili bilo čemu što utječe na druge kandidate zna osjećaj da je izabran. To vam daje osjećaj da ste omiljeni i preferirani. S druge strane, većina nas također zna suprotno, ne biti izabrana, osjećate se zanemarenim i odbačenim.

Bog, koji nas je stvorio ovakvima kakvi jesmo i koji razumije te osjećaje, ističe da je njegov izbor Izraela za njegov narod bio pažljivo promišljen i nije slučajan. Rekao im je: "Jer vi ste narod posvećen Jahvi, Bogu svome, i Jahve vas izabra za svoj narod među svim narodima koji su na licu zemlje" (Pnz 5. Korinćanima).4,2). Drugi stihovi u Starom zavjetu također pokazuju da je Bog izabrao: grad, svećenike, suce i kraljeve.

Kološanima 3,12  izjavljujemo da smo i mi, poput Izraela, izabrani: «Znamo, braćo ljubljena od Boga, za vaš izbor (njegovom narodu)» (1. Solunjani 1,4). To znači da nitko od nas nije bio slučajan. Svi smo mi ovdje zbog Božjeg plana. Sve što radi radi sa svrhom, ljubavlju i mudrošću.

U svom posljednjem članku o našem identitetu u Kristu stavio sam riječ "izabrati" u podnožje križa. To je nešto za što vjerujem da je srž onoga što jesmo u Kristu i također ključno za duhovno zdravlje. Ako idemo okolo vjerujući da smo ovdje zbog nekog Božjeg hira ili bacanja kocke, naša vjera (povjerenje) će biti slaba i naš razvoj kao zrelih kršćana će patiti.

Svatko od nas mora znati i vjerovati da nas je Bog izabrao i pozvao po imenu. Potapšao je tebe i mene na leđima i rekao: "Izabrao sam te, slijedi me!" Možemo imati vjeru u spoznaju da nas je Bog izabrao, volio i da ima plan za svakoga od nas.

Što bismo trebali učiniti s ovom informacijom osim što nam je toplo i prepečeno? To je temelj našeg kršćanskog života. Bog želi da znamo da pripadamo njemu, da smo ljubljeni, željeni i da se naš Otac brine o nama. Ali nije zato što smo išta poduzeli. Kao što je rekao Izraelcima u petoj Mojsijevoj knjizi 7,7 rekao: “Gospodin te nije želio i izabrao zato što si bio brojniji od svih naroda; jer ti si najmanji od svih naroda.” Budući da nas Bog voli, možemo reći s Davidom: “Što tuguješ, dušo moja, i tako li si u meni uznemirena? čekaj Boga; jer ću mu opet zahvaljivati, on je spasenje moje i Bog moj” (Psalam 42,5)!

Budući da smo izabrani, možemo se nadati njemu, hvaliti ga i povjerovati mu. Tada se možemo obratiti drugima i isijavati radost koju imamo u Bogu.

autor: Tammy Tkach